ADD tim

Kontaktirajte nas na 01 457-11-26 ili Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

English German Italian
Nalazite se ovdje: Home Andrejine mudrolije Andrejine mudrolije Oni su jednostavno drugačiji

Srijeda23 Svibanj 2018

Oni su jednostavno drugačiji

Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

Oni su jednostavno drugačiji

Josipov razred je posljednja generacija učiteljice Milke. Njeno iskustvo sigurno može biti pretočeno u studiju generacijskih razlika učenika te zagrebačke osnovne škole. Podsjeća me na moju učiteljicu Juliju. Generaciju učitelja koji su morali biti odlikaši od prvog osnovne da bi mogli upisati Učiteljsku akademiju. Generaciju učitelja koje su učili kako je važno imati red i disciplinu u razredu, pa im nakon 30 godina prigovaraju kako im nedostaje kreativnosti u njihovom pristupu u radu.

Danas učiteljica Milka ima novi izazov. Kako i koju lektiru raditi s djecom generacije Z. Brine se što djeca danas ne čitaju. Nakon fijaska sa „Djevojčicom sa šibicama“ i „Carevim novim ruhom“ odlučila je „smanjiti“ očekivanja i pokušati se prilagoditi djeci „lakšim“ štivom poput „Mačak u čizmama“.

ae2„Ova generacija je naprosto drugačija od prijašnje. Ne radi se o tome da su oni manje sposobni, ali jednostavno moram mijenjati dinamiku i teme lektire sa sadašnjom generacijom.“, kaže učiteljica Milka.

Djecu rođenu između 1995. i 2009. godine zovu Generacija Z, tiha generacija, iGeneracija, net generacija... Čine 18 posto svjetske populacije a za dva desetljeća voditi će svijet.

Osobno sam pod dojmom kako je moguće da je popis lektire i nakon toliko godina isti. Svaki dan se napiše na tisuće novih priča. Zar je moguće da nema neka „ovovremenska“ priča koja će nam poslati poruku kao što je ona koju šalje „Djevojčica sa šibicama.“?

Hm, sada se možda već pitate u čemu je problem? Današnji osmogodišnjak, zaokupljen Minecraftom i stručnom literaturom na tu temu čita lektiru, na glas, nama ukućanima. Igramo se književnog kluba. Odmah se susrećemo sa prvim pitanjem: „A kaj su to šibice?“. Čita dalje, dođemo do riječi „kamin“. „Jel znaš Josipe što je kamin? Da, naravno da znam. To je ono što se može napraviti od cigli i služi kao peć za grijanje. Radio sam to u Minecraftu, imam u onoj zelenoj knjizi upute kako napraviti kamin.“ Trudimo se biti ozbiljni iako brišemo suze od smijeha. „Dobro, dobro, čitaj dalje.“

„Njena baka je umrla?! Pa tu samo piše da je otišla na bolje mjesto! Od kuda sad tebi mama to da je njena baka umrla? I djevojčica je umrla? Pa ovdje piše da je otišla kod svoje bake? Jesi ti uopće čitala ovu lektiru?“

U priči „Daj mi knjigu, a ne lektiru“ (zbirka „Samo majka i kći“), Julijana Matanović spominje otpor prema lektiri kod njene kćerke Magdalene. Potiče nas u stvari na raspravu zašto je ta knjiga lektira, a ne neka druga. Slično kao i sa početka ovog teksta potiče na pobunu, zašto stalno isto, zašto se zakidamo za toliko dobrog štiva.

Program hrvatskog jezika za drugi razred osnovne škole traži da za svaku lektiru učenici navedu mjesto i vrijeme radnje, glavne likove, osobine glavnog lika, pouku priče i glavne cjeline priče. Iste informacije tražile su se i prije 30 godina.

„Josipe, kako je prošao ispit iz lektire? Pa tak, bila su dva teška pitanja. Koje su osobine djevojčice sa šibicama i koja je pouka priče? Dobro, pa o tome smo pričali. Što si naveo kao osobine djevojčice? Napisao sam da je dobra, loša i skromna.“ Ovo „skromna“ mu je hit riječ, naprosto se ne može oteti dojmu, pa ju sada koristi gdje god može. „Hm, znaš, malo je čudno da kažeš da je netko i dobar i loš. To bi ti moglo utjecati na točnost odgovora. Budi spreman da će te učiteljica možda pitati da joj to pojasniš. Ne razumijem, što je tu čudno?! Dobra je jer je htjela pronaći pomoć i ugrijati se. Loša je jer nije slušala tatu. Da, ali znaš da joj je tata zločest. Ne, nije on zločest. To ne piše u knjizi. Piše da je on jedan mrzovoljan i težak čovjek i da je strog prema njoj. Nije to najbolje za nju, ali u svakom slučaju da ga je slušala i ostala doma, ne bi se smrznula! I kakva joj je to glupa ideja bila da ide prodavati šibice na cestu. Tko više išta kupuje na cesti, a kamoli šibice! Dobro, a što si napisao da je pouka? Pa, to, nemoj ići prodavati šibice po hladnoći jer ćeš se smrznuti! Čuj, mama jesmo mi sad gotovi sa tom lektirom, čekaju me dečki na Skype-u, idemo zajedno igrati jednu igricu.“

Josip je iz lektire dobio vrlo dobar. Naravno, nije bilo rasprave na temu kako to da je djevojčica i dobra i loša. Problem obrađivanja lektire nije samo u odabranim tekstovima i djelima. Problem lektire je što ne potiče izražavanje mišljenja, sukobljavanje ideja i pogleda, maštanje i razmišljanje što je moglo biti drugačije i kako bi moglo biti drugačije. Nedostaje nam sloboda u odgovaranju na pitanje: „Što je pisac želio reći?“. Nastavni plan je zacrtao što je pisac želio reći, nisam sigurna da je njega netko pitao. On/a je sigurno i u svojoj generaciji i mnogim drugim generacijama bio/bila drugačiji/a.

Pročitano 1342 puta Poslijednja izmjena dana Ponedjeljak, 30 Studeni 2015 19:02

Pridružite nam se!

Pratite nas preko svih naših kanala ili izaberite vaš omiljeni.

RSSFacebookTwitter

Newsletter Modul




Joomla Extensions powered by Joobi

Razvoj Newsletter

Keep up to date on the latest from our network:

Unsubscribe

...JA Minisite

Usluge savjetovanja i edukacije koje doprinose održivom gospodarskom i društvenom razvoju uključujući razvoj projekata, organizacija, institucija i tvrtki.

...